Umjesto mosta u prnjavorskom selu Gornji Vijačani, tri betonska stuba svjedoče o nemaru odgovornih.

Još u decembru prošle godine kamion “MG Mind-a”, zbog prevelike težine pao je u rijeku i srušio most. On je selo povezivao sa željezničkom stanicom i vozovima, sa doktorima, prodavnicama i školom. Privremenu ćupriju za pješake, nabujala Ukrina svako malo odnese. Zbog brze rijeke mnogi ne smiju da se odvaže i da je pređu. Zato se razgovori komšija često svode na dovikivanje.

“Mi bez ovoga mosta nemamo života, ni spasa. Sve i jedna kuća, u svakoj kući je penzioner. Ambulanta Kulaši, prnjavorska ambulanta, Ukrina, čelinačka, mora se ići po lijekove. Da bi čovjek otišao, obići gore, sići odozgo, to je deset kilometara. Ja da bi otišao u Prnjavor, moram ići trideset kilometara”, kaže Vaskrsija Jotić iz Vijačana.

Jedan betonski stub napravljen je proljetos, a onda su se radnici povukli sa gradilišta. Sve do juče. Ponovo su dovezli mehanizaciju i počeli da rade. Zašto se do sada čekalo, i kada će most biti završen, nismo saznali, jer rukovodioci “MG Minda” nisu bili u kancelarijama. Mještani tvrde da ih je čak i sud obavezao da poprave most, jer su ga oni i srušili. Iako priznaju da su ih mašine obradovale, i dalje ne vjeruju da će most tako brzo ugledati.

” To se već oteglo, već osam mjeseci punih je skoro. I kad je sad posljednji put odnijelo prelaz ovaj što je bio privremeni, onda sam zvao i rekao – ili nas dođite ovdje iselite iz Vijačana, ili nas pobijte, mi nemamo drugog izlaza”, rekao je Vidosav Đurđević iz Vijačana.

Mjesecima, kažu mještani, strijepe prelazeći drveni mostić, koji se ljulja pri svakom koraku. Pričaju i da su njihovi apeli opštinskim vlastima pali u vodu. Da li je načelnik, Siniša Gatarić, nešto preduzeo kako bi novi most osvanuo u Vijačanima, ostaje nepoznanica, jer se ni on nije javljao na telefon.

Mještani na raspolaganju imaju i okolni put, ali ih on košta više novca i vremena, jer im je putovanje duže za deset kilometara.