Srpska pravoslavna crkva proslavlja danas Svetog Andreja Prvozvanog, prvog sljedbenika i prvog apostola Hristovog, koji je stradao na krstu zbog odanosti novozavjetnoj vjeri.

Kao svog zaštitnika proslavlja ga i Kraljevski dvor Karađorđevića.

Sveti Andrej je apostol Carigrada i Rusije, a bio je i patron Ruskog carstva i carske porodice Romanovih.

Prema predanju, Sveti Andrej bio je stariji brat Svetog apostola Petra i učenik Svetog Jovana Krstitelja, a Jevanđelje je propovjedao u Vizantiji i Trakiji, u dunavskim zemljama, a potom u Rusiji i oko Crnog mora, u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, gdje je stradao.

Svojim čudesnim moćima iscijelio je mnoge bolesne, među kojima i ženu carskog namjesnika u gradu Patri, koju podiže iz postelje, te je ona prihvatila hrišćansku veru.

Zbog toga se silno razgnjevio namjesnik Eteata i naredio da se Sveti Andrej razapne na krst i izbode kopljima, što je i učinjeno. Ali ni tada nije odustao Sveti Andrej, već je tako ranjen i izmučen i sa krsta dijelio narodu korisne pouke, propovedavši vjeru hrišćansku.

Usrdno se moleći Bogu, svoju dušu mu je predao u 62. godini. Kako je za života iscjeljivao uboge i bolesne, tako je nastavljeno i nakon njegove smrti djelovanje njegovih čudesnih moštiju, kažu predanja.

Svetiteljeva glava sad se nalazi u Rimu, a jedna ruka u Moskvi.

Prema narodnim vjerovanjima, Sveti Andrej se smatra zaštitnikom velikih životinja. Sa njima razgovara, a one su mu pokorne. Nekada su cigani mečkari slavili Andrijevdan, vjerujući da ovaj svetac kroti medvjede kao pse, a da svetom putuje jašući na ovoj zvijeri.

Uoči Andrejevog dana, kuvao se kukuruz za medvjede, ili poseban kolač - mečkina pobojnica, kojim se tobože zavezivala čeljust medvjedu, da ne kolje stoku.

Za ovaj dan su vezane i mnoge zabrane: u Šumadiji se ne štavi koža, niti se bilo šta sa njom radi, a u Homolju ne radi se ništa sa odjećom - da je mečke ne bi pocijepale.

Vodeničari skupljaju priloge u brašnu, od koga prave „hljeb za mečku“, za koji tvrde da ostaje svjež godinu dana.