Suze porodice koja živi u ledenoj sobi

Porodica Hristovi, Vladimir (40), njegova djeca - ćerka Marija (10) i sin Ognen (7) i Vladimirova stara, bolesna i nepokretna majka Gorica, Novu godinu će dočekati u malenoj i ledenoj sobici, gladni, za praznom trpezom, i uvijeni u ćebad. Oni žive u skopskom naselju Pripor, u nedovršenom kućerku koji sa svih strana prokišnjava.

Golgota Vladimira i njegove porodice počela je prije tri godine kada mu je preminula supruga. On je nezaposlen, ne prima socijalnu pomoć, a dovija se na sve moguće načine da bi prehranio sebe i svoju dječicu jer minimalna penzija njegove majke ne može da pokrije ni osnovne potrebe.

Prije godinu dana Vladimir je pao sa kamiona i povrijedio kičmu, pa su mu i radne sposobnosti umanjene.

- Uprkos bolovima, radim sve i svašta samo da bi djeci doneo koricu hljeba i malo mlijeka, ali im to nije dovoljno - kroz suze je još u februaru ove godine priznao Vladimir reporterima skopske televizije 21.

Deset mjeseci kasnije, porodicu Hristov posjetili su reporteri druge skopske televizije 24 vijesti i zatekli još očajniju sliku. Kućerak je u fazi raspadanja. Svi žive u jednoj ledenoj sobici poput skrivnice, a spavaju na istom krevetu kako bi se bar malo noću ugrijali.

Kada pada kiša u sobicu punu vlage voda curi sa svih strana. Godinama su kućerak kripili da bi se donekle zaštitili od kiše, vjetra i hladnoće, ali od svega toga je bilo slabe vajde. Krpenice su vidljive na sve strane. Sunđeri, radi izolacije, izlijepljeni po zidovima, kartoni na podu, tamo gdje su daske propale.

Struja im je isključena prije dvije godine zbog neplaćenih računa, a sunce je jedina svjetlost koja dopire u njihov dom. Noću djeca uče uz svijeće, fenjer i kandilo, a kada imaju drva za ogrijev vodu griju u velikoj šerpi na šporetu da bi se malo okupali.

Marija i Ognen su dobra djeca i još bolji đaci. Na počinak uglavnom odlaze gladni, sa praznim stomacima, a njihovom ocu Vladimiru srce se cijepa kada ga pitaju da li ima nešto za jelo.

- Ne želim da na moju djecu u školi pokazuju prstom da su siromašni. Htio bi da im pružim sve u životu, ali sam jednostavno nemoćan. Kucao sam na puno vrata, ali su sva za mene bila zatvorena. Ne primam socijalnu pomoć, a nemam ni zdravstveno osiguranje, pa se molim da se djeca ne razbole, rekao je Vladimir novinaru televizije 24 vesti.

On i njegova djeca žive od skromne penzije njegove stare i bolesne majke Gorice, koja kroz suze kaže da svojim unucina nema ni za užinu da da.

- Učiteljica u školi im često kupi nešto za jelo kada vidi da sva ostala djeca jedu osim mojih unučadi, rekla je baka Gorica ležeći nepokretna u krevetu.

Najmlađi član ove mučene porodice je Ognjen. On je odličan učenik, a na pitanje novinara šta bi želio za Novu godinu, skromno je odgovorio: „Ja bi htio da mi Djeda Mraz donese paketić“.

Iako su u malenoj sobici postavili skromnu jelku sa plastičnim ukrasima, a iznad nje na polukružno isečenom stiroporu rukom napisan natpis: Nova godina 2018, njihov otac Vladimir sjetno kaže da će je dočekati u hladnoj sobi, za praznom trpezom, u krevetu uvijeni u ćebad.

 
 
(Telegraf.rs)

Tagovi: