Amanda Račić ruši predrasude: Samohrana majka porodično imanje drži "pod konac" (FOTO)

Radni dan Amande Račić, tridesetdvogodišnje samohrane majke iz Novog Sela na samoj granici između Gradiške i Srpca, nekada traje i 16 časova. Nakon posla u fabrici namještaja Amanda odradi po nekoliko časova u dva plastenika i ribnjaku a tu je i ćerkica Martina. Priznaje da se dobrom organizacijom vremena, radnim navikama, koje je stekla još u djetinjstvu i uz snažnu podršku roditelja, prijateljice i sestre sve stigne.

Ovih dana Amanda bere paprike u plasteniku i isporučuje ih tržnim centrima. Mnogi misle da je riječ o povrću iz Španije, Grčke ili Makedonije, a nije. Proizvela ga je ova mlada žena i to na zdrav način, na foliji, u plasteniku i bez hormonskih preparata za prijevremeno dozrijevanje.

"Vjerovali ili ne situacija oko pandemije korona virusa pomogla mi je mnogo. Zajedno sa prijateljicom Milenom sam desetak dana sadila paprike u ova dva plastenika. Potom je uslijedilo operjavanje suvišnih listova, pa vezanje paprike. Evo, ova crvena roga je dospjela za prodaju. Zdrava je ukusna i baš miriše na papriku", kaže Amanda.

Poslove ne dijeli na ženske i muške 

Ova vrijedna žena poslove ne dijelina muške i ženske. Jedan plastenik izgradila je zajedno sa ocem Branom. Postavljala je konstrukciju i foliju, čak je i sama zavarivala spojeve aparatom za varenje. Amanda vozi i traktor, naučila je sve tajne plasteničke proizvodnje i sve stigne. Priznaje da još treba da se usavrši na polju prodaje vlastitih proizvoda.

"Mnogo učim od oca. On je uporan, vrijedan i svestran. Sve stigne i poznaje mnogo zanata. I majka Tatjana mi daje veliki vjetar u leđa, ponosna sam na njih, želim da opravdam njihovo povjerenje u mene. Naučiću i tajne pregovaranja i prodaje, smatram da sam u prednosti nad drugima jer se bavim proizvodnjom zdrave hrane, iskrena sam i robu plasiramo mahom u tržne centre i prodavnice bez posrednika", kaže Amanda.

U ribnjaku preko tri hiljade komada šarana

U okviru porodičnog imanja Amanda je uz pomoć roditelja izgradila i ribnjak. Voda u njemu je prirodna, protočna i dolazi iz riječice Matura koja teče ivicom njenog imanja. Kada je suša i nizak vodostaj  tu su i dopunske pumpe. Prvi posao kada završi smjenu u fabrici je hranjenje ribe.

"Šarani tačno znaju na kom mjestu im dajem hranu i za nekoliko sekundi dođu baš tu. Lani smo ubacili 3500 mlađi šarana, prvi izlov planiramo iduće godine na jesen. Nadam se da će biti dobar i da ćemo opravdati investiciju. Ogradili smo ovu parcelu od 10 dunuma, kako bismo imanje zaštitili i od štetočina. Za sada se sve odvija po planu, nisam još radila kontrolno vaganje, ali očigledno je da je riba zdrava i da napreduje", kaže Račićeva.

Stotinak gusaka svud oko ribnjaka

Na sve strane oko ribnjaka guske. Minulog proljeća značajno se uvećalo jato, Amandin otac Brano napravio je inkubator za leženje guščića. Ali i tu je Amanda uplela svoje prste. I to uspješno.

"Kada su se guščići izlegli ostalo je osamnaestoro jaja. Njihova ljuska je prejaka za probijanje pa sam pomogla guščićima da ugledaju svjetlo dana. Uzela sam malu burgiju i pažljivo provrtila rupicu i oslobodila guščiće. Eno ih, svi su već porasli. Guske hranimo prirodnom hranom, vlastitim žitaricama, a zanimljivo je da se one skupe prilikom svakog hranjenja šarana i podijele sa njima hranu u vodi. Guske držimo zbog guščije masti, koja je ljekovita a pored toga spravljamo i razne delicije poput kobasica, sušimo guščije meso, pravimo paštete."

Račići guske hrane do kasne jeseni i početka zime, kada uslijedi klanje i topljenje masti. Ostavljaju samo matično jato, koje je odabrano, zdravo i u izuzetnoj formi. Guske im žive u prirodnom ambijentu, imaju dosta vode i barske trave i zbog toga su izuzetno kvalitetne.

Prijateljica Milena je Amandina desna ruka

Amanda  priznaje da  joj veliku podršku pruža nerazdvojna prijateljica Milena Vujat. Druže se, ali  i pomažu  jedna drugu svakodnevno. Komunikativne su, vrijedne i vjeruju u uspjeh.

"Nije svaki dan kao ovaj današnji, kada osim poslova slavimo i Amandin 32. rođendan. Kada nas dvije ujutro uđemo u plastenik, pa kada se latimo posla, pršti na sve strane. Ne treba nam ni teretana, ni solarijum, niti trim staza.U plasteniku slušamo i muziku i sve stignemo. Osjećamo ljubav prema paprikama i paradajzu. Budite iskreni pa recite da li osjetite ovaj prirodni miris paprike, to je ono u što vjerujemo. Ovdje sva čula uživaju. Još nije ni polovina jula a paprike roge su crvene", kazala je Milena Vujat, vrijedna Laminčanka.

Zanimljivo je da je Novo Selo danas gotovo pusto. U dijelu gdje su Račići možda ima ljudi u pet domaćinstava. Amanda kaže da vjeruje u život na selu i ostanak u Republici Srpskoj. Priznaje da joj se prijatelji i poznanici iščuđuju kada im kaže da pored posla radi u plastenicima i uzgaja guske i šarane.

"Ima na selu i te kako života, nije svaki dan težak, lijepo je biti i svoj na svome", priznala je za Mojasrpska.info Amanda Račić, vrijedna mlada žena čija je kuća posljednja na području Gradiške, na granici sa Bardačom i srbačkom opštinom. Za nju je prva i u pravu je.

Boško Grgić