Bosanskohercegovačko pravosuđe ni poslije 25 godina nije privelo pravdi nalogodavce, dželate i tamničare jednog od najvećih i najužasnijih zločina tzv. ABiH nad prnjavorskim borcima na ozrenskoj koti Podcjelovo i mudžahedinskim logorima na području opštine Zavidovići (FBiH).

U ofanzivi na branioce ozrenskog koridora do opkoljene Vozuće, otpočete na Prokop 21. jula 1995., nestalo i stradalo je više od 50 boraca Prnjavorske brigade VRS, mahom zarobljenih i ranjenih. Nekim čudom, jedanaestorica Prnjavorčana preživjeli su užase smaknuća i torture u mudžahedinskim logorima u Livadama i Kamenici kod Zavidovića.

Kamp mudžahedina u Kamenici kod Zavidovica (Foto: El Mudžahid)

Haški tribunal je samo dijelom odradio svoj posao osudivši glavnokomandujućeg muslimanske vojske Rasima Delića kome je, za svireposti mudžahedina, izrečena presuda od tri godine zatvora. Pred pravosuđem BiH u toku je višegodišnji proces protiv ratnog komandanta Sakiba Mahmuljina, pod čijom komandom su mudžahedini i pripadnici Trećeg (zeničkog) korpusa tzv. ABiH počinili najmonstruoznije zločine u proteklom ratu.

"Još 1999. godine, na osnovu naših mnogobrojnih svjedočanstava, prva tužiteljica Haškog tribunala, Luiz Arbur, naložila je istragu zločina mudžahedina i tzv. ABiH. Haški istražitelji, koji su se našli na ovim prostorima, naprosto su bili zgranuti logorima i počinjenim zločinima nad Srbima kakve svijet do tada nije upamtio. Hag je, nakon presude glavnokomandujućem Deliću, naložio domaćem pravosuđu BiH da istini i pravdi privedu i ostale zločince. Sramotno i nedopustivo je da se od višegodišnjeg i za svjedoke-mučenike iscrpljujućeg procesa Mahmuljinu, dalje nije odmaklo. Mnogi od tih mučenika su otišli sa ovog svijeta dok se mnoge glavosječe i tamničari slobodno šeću", ogorčen je Obrad Stanojević, predsjednik Udruženja ratnih zarobljenika „Vijenac, Vozuća i ostali“.

Jeziva su sjećanja i svjedočenja preživjelih, koja potkrepljuju i video snimci samog odreda El Mudžahid, tako da pravosuđe BiH uopšte nema težak zadatak, tvrde upućeni.

"Na lijevoj strani grudi našeg saborca bila je velika rana od alatke krampa, koji je bio tik uz njega. Uz njega je bila i odsječena mu glava. Nismo ga mogli ni prepoznati", na 25-godišnjicu golgote se prisjećaju sanitetlije Prnjavorske brigade, ljekar Branko Šikanić (62) i tehničar Velibor Trivičević, te i na filmu rijetkog čina stravične smrti jednog saborca.

Vinko Aksentić (Foto: N. Đurić)

Vinko Aksentić (60), njihov sapatnik i jedan od njih 11 koji su uspjeli preživjeti pakao mudžahedinskih logora, kao teški invalid nedavno je, napokon, dobio i „svoj prozor“ u novom stanu.

"Mudžahedini su htjeli da me osunete i kastriraju, da me uštroje! U pokušaju da se izbavim, u selu Livade bacio sam se kroz prozor neke kuće. Da pobjegnem ili da sam sebi prekratim paklene muke. Iz kome sam se probudio tek u mudžahedinskom logoru u Kamenici, gdje smo 29 dana u lancima i sa okovima narukama i nogama dotakli samo dno pakla", prisjeća se, za naš portal, Vinko Aksentić.

MUDŽAHEDINI USAVRŠAVALI METODE MUČENJA

Jedanaest prnjavorskih velikomučenika je u Livadama i Kamenici, uz elektro šokove, bilo izloženo najstravičnijim metodama mučenja koje su mudžahedinski veterani usavršavali nakon desetogodišnjeg rata sa sovjetima u Avganistanu. Tu su prepoznali i ljubili odsečene glave svojih saboraca, Predraga Kneževića, Momira Mitrovića i Gojka Vujićića, po čemu je snimljen i dokumentarni film „Ljubi brata“, koji upečatljivo svjedoči o do tada u svijetu nezabilježenim torturama i zločinima.

SAČUVALI KORIDOR

U julskoj kao i u onoj majskoj ofanzivi islamista 1995, na Ozrensko-vozućkom ratištu malobrojna srpska vojska je uspjela da sačuva koridor od Ozrena do, između Tuzle i Zenice, opkoljene Vozuće. U ove dvije ofanzive više od 100 pripadnika Prnjavorske brigade VRS je poginulo, ranjeno i nestalo. Samo njih 11 preživjelo je pakao zavidovićkih logora, dok se njih 15 dan-dana vode kao nestali.

Ninko ĐURIĆ