Može biti od šljive, kruške ili kajsije. Može i od grožđa, od maline, od dunje. Može od breskve, od jabuke, od drenje. Može biti i od lubenice. Ma od čega je pravili, jedno je sigurno: rakija je čuvar duše. Njena pitomost je u njenoj snazi. Sve priče o njoj su ispričane, a opet kao da se ništa nije reklo. U „Prijedorčanki“, fabrici koja je osnovana prije pedeset godina, sa rakijom su svakodnevno.

„Prijedorčanka“ je 1972. godine pokrenula preradu šljive u sušenu šljivu i šljivovicu, ali i proizvodnju prirodnih i aromatizovanih sirupa, gaziranih pića, kao i hlađenje, zamrzavanje voća i voćnih kaša. Tokom 1982. i 1983. godine fabrika je modernizovana i izgrađena su nova postrojenja.

- Danas prerađujemo voće na tri odvojene proizvodne linije i to na liniji za duboko zamrzavanje, na liniji za proizvodnju koncentrisanih voćnih sokova i na liniji za destilaciju voćnih destilata. Brend koji na pravi način predstavlja i kompaniju i ovo jedinstveno podneblje na kojem je fabrika iznikla svakako je „Gazdina“ rakija. Riječ je o 11 vrsta visokokvalitetnih voćnih rakija koje se mogu naći širom svijeta – istakla je za naš portal direktorica „Prijedorčanke“ Ljiljana Vukelić.

Ljubiteljima kvalitetne rakije na raspolaganju su vilijamovka, kajsijevača, šljivovica, dunjevača, klekovača, travarica, jabukovača i rakije od zove, drenjka, višnje i maline. Rakija, dodaje Ljiljana, predstavlja značajan segment kulturnog nasljeđa. Ona je ponos tradicije, duša mentaliteta i srce jednog naroda.

I zaista: u ovoj fabrici nema čega nema. Tone i tone voća, mašina, mirisa. Iz jednog postrojenja u drugo, iz drugog u treće, iz trećeg u četvrto. Oni koji vole rakiju naći će se pred „veselom mašinom“ koja u satu izbaci pet stotina litara kvalitetne rakije. Nakon desetak minuta stajaće na ogromnom „buretu“ u kojem se miješa kom. Ljiljana stoji na „vrhu svoga svijeta“ i objašnjava gdje se šta nalazi i kako „Prijedorčanka“ radi.

- U rakiji treba uživati svim čulima i zato bi bio pravi grijeh jednu kvalitetnu, staru i dugo odležalu rakiju samo srknuti ili popiti „na eks“. Dozvolite da pijenje rakije dobije svoj potpuni ugođaj kakav zaslužuje i obavezno napravite svoj i jedinstven ritual u toku pijenja – kaže Ljiljana.

„Prijedorčanka“ ima i svoju laboratoriju u kojoj se kontroliše kvalitet rakije. Tu su epruvetepipete, Petrijeve šolje, lijevci, reagensi. Trista čuda. Hemičari i laboranti miješaju, presipaju, mućkaju. Potrebno je, čini se, mnogo truda i znanja da se dobije litra odlične rakije.

- Sve počinje biranjem i pripremom voća koje ulazi u faze usitnjavanja i pasiranja. Nakon toga dolazi fermentacija, odnosno „preobražaj“ šećera u alkohole i ugljen-dioksid. Alkoholna fermentacija se odvija u tri faze i to: početak vrenja, glavno vrenje i tiho vrenje – objašnjava Ljiljana Vukelić.

Nakon fermentacije nastupa proces destilacije ili narodski rečeno - pečenje rakije. Destilacijom se iz prevrelog koma odvajaju isparljivi sastojci od sirovine. Voda i alkohol su dominantne komponente destilata, ali za kvalitet rakije veoma su važne i ostale komponente koje prelaze u destilat, kao što su aromatične materije, isparljive kiseline, estri, etri, viši alkoholi.

- Dobijeni destilat koriguje se destilovanom vodom do željene jačine. Nakon dovođenja na konačnu alkoholnu jačinu, dolazi se do završne faze. Tada rakija mora da odstoji. Razlikujemo odležavanje i oplemenjivanje. Ako stoji u drvenim buradima, onda se kaže da rakija odležava, a ako je u staklu ili inoxu, onda je u pitanju oplemenjivanje – priča Ljiljana Vukelić.

mojabanjaluka.info