Sahranjena Vanja Rudić: Nebo je plakalo nad Prnjavorom

Vanja Rudić, trinaestogodišnja učenica osmog razreda Osnovne škole „Branko Ćopić“ u Prnjavoru, koju je u subotu uveče za volanom „golfa 4“, u suludoj vožnji i drogiran, na Tržnici u centru grada, usmrtio Nisvet Mujkić (25), sahranjena je danas poslije podne na ovdašnjem Gradskom groblju.

Mujkić je uhapšen u nedjelju, a Vanju su na vječni počinak ispratili neutješni otac Lazo, majka Ljiljana, brat Ognjen, deda Petar, bake Milica i Gospa, kao i ostala ožalošćena rodbina i prijatelji.

Sa jakom kišom plakalo je i nebo danas nad i zvanično Danom žalosti proglašenim Prnjavorom. Do samog njega dopirali su jecaji i krici, neizrecivog bola i tuge. Suze su počele da naviru već kada su se, sa bijelim ružama, među okupljenim narodom, pojavili dojučerašnji Vanjini drugari iz „osmog 2“. Gotovo da nema oka koje nije zasuzilo, kada se, od ožalošćene kuće iz Babanovaca, ukazala velika kolona vozila. A, tek nezaustavljivo, kotrljale su niz lica suze i srca se slamala kada se pristupilo iznošenju bijelog kovčega sa isto takvim velikim buketom cvijeća.

"Vanja anđelu naš! Golubice naša! Oči! Sve naše! Zar da te u zemlju položemo u tvojoj trinaestoj godini?!...", odjekivalo je nad kovčegom do prije tri dana primjerne učenice, omiljene drugarice, odbojkašice.

Zadugo se u Gradsko groblje u Prnjavoru slivala rijeka ožalošćenih i dok je opjelo uveliko trajalo. Uprkos epidemiji i jakoj kiši, na posljednjem ispraćaju okupilo se više stotina ožalošćenih. Ali, kako se čulo, i ogorčenih, u znak svojevrsnog bunta na način koji je ugašen život trinaestogodišnjakinje.

Prepričavaju se i gnjev izazivaju svjedočenja očevidaca da je Nisvet Mujkić ne samo „protutnjao golfom kao raketom“.

"'Pokosio' je dete koje je samo čekalo svoga tatu. Tužilaštvo je utvrdilo da je bio i drogiran! Strašno i nedopustivo! Pa, mi ne samo da nismo sigurni na pločniku, nego nećemo biti i sve dok Mujkić i drugi Mujkići olako budu koristili i dilovali droge. Od svih odgovornih očekujemo neizostavnu i brzu reakciju", ne kriju svoj bijes okupljeni.

Istovremeno, odzvanjala je sveštenička molitva za Vanjinim upokojenjem na drugom „pravednijem, mirnijem i bezbjednijem svijetu“.

"Stanite! Da je samo još jednom pomilujem!...", izustila je očajna baka Milica, prije nego što će se bijeli kovčeg spustiti u crnu zemlju. Kao da se, kao u kakvom čudu, nadala glasu, pojavi i ovozemaljskom vaskrsenju njenog anđela, uz gotovo horski jecaj i plač Prnjavorčana.

OPROŠTAJNO PISMO IZ „OSMOG 2“

"Otišla si, Vanja, na mjesto gdje ništa ne boli. …Znamo da ćeš biti naš anđeo čuvar
kada nešto pogrešimo u školi. …Bila se kćerka, sestra, unuka, drug i prijatelj. Ali,
prvenstveno dijete koje je imalo pravo na život. Međutim, to pravo na život
izgubila si u sedmici posvećenoj Dječijoj nedjelji i dječijim pravima. Vanja počivaj u
miru, anđelu slomljenih krila. Volimo te, tvoji drugari iz „osmog 2“, stajalo je,
između ostalog, u srceparajućem oproštajnom pismu učenika OŠ „Branko Ćopić“,
uz dodatne suze, jecaje i vapaje, pročitanog nad kovčegom njihove upokojene
drugarice.

Ninko ĐURIĆ

Tagovi: