Slađana Golić, osvajačica srebrne medalje u Seulu: Lični interesi su ubili sport

Sitni i lični interesi ubili su sport, poručuje Slađana Golić, osvajačica srebrne medalje sa Ljetnih olimpijskih igara 1988. godine u Seulu s reprezentacijom nekadašnje SFR Jugoslavije.

Slavna Banjalučanka priznaje da su je u petak naveče na Olimpijskom stadionu "Asim Ferhatović Hase - Koševo" savladale emocije. Nosila je olimpijsku baklju za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, a 35 godina kasnije baklju je, rame uz rame sa brojnim drugim vrhunskim sportistima, nosila i na ceremoniji svečanog otvaranja Evropskog omladinskog olimpijskog festivala EYOF 2019. Sarajevo i Istočno Sarajevo.

- S puno emocija pričam na tu temu. Bila sam i na dočeku plamena mira za EYOF 2019, kada je došao u Banjaluku, i to mi je prvo oživjelo uspomene na 1984. godinu, ali i moje igračke dane. Onda sam pozvana od organizatora na ceremoniju otvaranja EYOF-a na 'Koševu'. Nakon toliko godina stajala sam rame uz rame sa svojim nekadašnjim saigračicama, prijateljima sportistima, olimpijcima... Bilo je zaista emotivno - , kazala je Golićeva.

Iako u kolekciji ima i srebro sa Svjetskog prvenstva i dvije titule viceprvakinje Evrope, te zlato i bronzu sa univerzijada, kaže da ništa ne može zamijeniti olimpijsko odličje.

- To je san svakog sportiste. Olimpijada je neopisiv osjećaj. Boraviti u Olimpijskom selu, biti s najvećim zvijezdama tog vremena na jednom mjestu i na kraju se popeti na pobjedničko postolje, to je smisao života svakog sportiste - , dodaje Golićeva.

Smatra da je mnogo faktora dovelo sport danas, naročito u Bosni i Hercegovini, na marginu. Vladajuće institucije na koje se većina poziva kada je riječ o izostanku dobrih rezultata, kaže, nisu jedini krivac.

- Naravno da država treba stati uz svoje sportiste. Međutim, pono je faktora koji utiče na krajnji rezultat. Za medalju treba puno odricanja. U moje vrijeme mi nismo imele ništa. Ni dečka, ni noćni život, ni izlaske... Živjele smo za sport i uspjeh. Roditelji su ti koji prvi treba da podrže svoju djecu. Zatim ljudi u klubovima i savezima moraju, prije sevga, prepoznati i zaštititi talentovane igrače i sportiste. Žao mi je što lični interesi često ubijaju sport. Nekada smo u klubovima svi živjeli za uspjeh i rezultat, od domara do sportiste, a danas to nije tako -, smatra Golićeva.

Novac je problem, ali se uz kvalitetan rad to može premostiti.

- Talentovana djeca nam ostaju kod kuće jer njihovi roditelji nemaju mogućnost da plate treninge. Plaćani su termini i članarine i ranije. Tako je i sada, ali treba napraviti selekciju onih najboljih i osloboditi ih plaćanja i ulagati u njih. Talenat se lako prepozna, a mi to ne radimo, nego ih puštamo da odlaze širom svijeta- , zaključila je Golićeva.

NN