Verica Stanojević iz zaseoka Krastavče u Gadžinom Hanom kod Niša proslavila je svoj 100. rođendan. U svom domu ušuškanom u brdovite predjele Zaplanjskog kraja, na obroncima Suve planine, ugostila je u srijedu brojne članove porodice, prijatelje, prve komšije, rođake, kako bi uz muziku i vatromet zajedno proslavili njen rođendan i čitav vijek koji je iza nje.
Baka Vera je rođena dvije godine nakon Prvog svjetskog rata, 29. januara, na praznik Časne verige, po kome je i dobila ime Verica. Iako je rano ostala sama, jer joj je suprug umro mlad, prije 50 godina, a ćerke se udale i otišle, prkosila je naporima i samoći, dugim hladnim zimama, teškim fizičkim poslovima na selu, čuvala stoku, brinula o najbližima.
– Taj rad me je i održao u životu. Rad i samo rad, jer kad radite, ne mislite na probleme. Čuvala sam ovce, stoku, radila sve oko kuće, sjekla drva, do prije godinu dana sama sam brinula o sebi. Sada imam malo problema sa vidom i sa venama, pa ćerka i zet brinu o meni – priča za "Novotsi” baka Vera dok sa lice briše suze radosnice jer, kako kaže, kada joj je kuća puna, puno joj je i srce.
– Svi su mi tu danas, tri moje kćeri, četiri unuka i sedam praunuka. Tu su i prijatelji, a sada će i torta koju su mi spremili. Veoma se radujem i želim svima prije svega zdravlje, više vremena da provode napolje i da se kreću – poručuje baka Vera i dodaje da posebnu želju za 100. rođendan nema, već da je ona svake godine ista, a to je da joj njeni najmiliji budu zdravo i da požive barem koliko i ona.
Njena praunuka Aleksandra Stojković kaže da u isto vrijeme dijeli i radost, ali i tugu, jer vjeruje da njenoj baki nije bilo lako da izdrži sve što ju je zadesilo za njenih sto godina, od Svjetskog rata o kome im je često pričala, gubitka bližnjih, pa do starosti koja ju je učinila nemoćnom.
– Treba izdržati sve to kroz šta je ona prošla i treba biti dovoljno jak da ispratiš mnoge drage ljude iz života, jer je ona nadživjela mnogo njih. Ali je dobila nas mlađe koji smo tu uz nju i za nju, i nama je puno srce kada dođemo kod nje. Ona se jako radovala ovom rođendanu, stalno je pitala kada će, kako će, ko će doći, da li će biti torte itd. Drago mi je da smo uspjeli da je makar malo obradujemo – priča nam Aleksandra.
Da se baki organizuje žurka pobrinula se njena najmlađa Svetlana koja se prije nekoliko godina vratila da živi kod nje i da o njoj brine.
Kada se iz grada vratite u selo shvatite da vodite neki skroz drugačiji život, da se hranite mnogo lošije, pa nam zbog toga baka Vera stalno govori “Vi ne možete da živite 100 godina kao ja sa takvom ishranom”.
– Ona je vrlo stroga što se ishrane tiče, ona kaže da nikad ne bi jela razne prerađevine koje mi jedemo, čajne kobasice i paštete i tako to. Ona je odrasla i ostarila isključivo na mlijeku, domaćem siru, domaćem mesu, povrću i voću iz bašte. Radila je, čuvala stoku, to ju je održalo u životu – kazala je ona.
DOŠAO IZ ČEŠKE DA PROSLAVI BAKIN ROĐENDAN
Baka Veričin praunuk Nemanja Todorović doputovao je u srijedu ujutru iz Češke kako bi proslavio bakin rođendan sa svojom porodicom, prijateljima i komšijama.
– Vozio sam 24 sata, ali nije mi bilo teško, radovao sam se, samo sam strahovao hoću li stići na vrijeme jer je radni dan, ali na kraju sve je ispalo dobro i radujem se da sam s njom.
