Većina evropskih zemalja vjeruje da je najgora faza pandemije iza njih, uz dobru dozu zabrinutosti zbog mogućeg drugog talasa koji bi mogao uslijediti nakon što se život vrati u normalu – ili barem nešto što nalikuje na normalu.
No osim epidemiološkog drugog talasa Evropi i Zapadu prijeti druga opasnost – geopolitički drugi drugi, piše američki časopis Atlantic. A te vanjskopolitičke, ekonomske i vojne posljedice jednak su razlog za zabrinutost zapadnih vlada.
Novinar Atlantica Tom McTague izlaže sljedeći hipotetski scenario: u isto vrijeme dok Evropa i SAD stavljaju koronavirus pod kontrolu, on izmiče kontroli u zemljama trećeg svijeta. Razvijene zemlje, same iscrpljene pandemijom, zadužene zbog paketa pomoći posrnuloj ekonomiji i usred nove ekonomske krize, ne šalju pomoć na vrijeme. Nastupa opšta panika.
Jesmo li spremni na "geopolitički drugi talas"?
Migranti se ponovno gomilaju na jugu, odnosno jugoistoku Evrope. Neka od država pogođenih pandemijom proglašava stečaj zbog javnog duga, uglavnom prema zapadnim bankama, koji ne može platiti. U sve većem haosu neki diktator vidi priliku za zauzimanje teritorija druge zemlje. A SAD, koji se pod Donaldom Trampom sve više okreće sebi i izolira od svijeta, pušta Kini da zauzme njegovo mjesto "svjetskog policajca".
McTague piše da je to samo jedan od nekoliko scenarija koje su mu izložili sigurnosni stručnjaci, akademici i vladini savjetnici. Svi su oni, dodaje, uvjereni da ovaj geopolitički drugi val dolazi. Pitanje je samo gdje će udariti.
Istorija nas uči da velike promjene i poremećaji mogu izazvati nepredvidive i dalekosežne reakcije. Rušenje Wall Streeta 1929. dovelo je ne samo do ere New Deala u Americi nego i do Velike depresije širom zapadnog svijeta, što je posredno doprinijelo rastu fašizma i izbijanju Drugog svjetskog rata. Još jedan finansijski kolaps u Americi, onaj iz 2008., izazvao je evrokrizu, a nekoliko godina kasnije uslijedili su Brexit u Velikoj Britaniji, kao i pobjeda samog Trampa u SAD-u.
Tenzije između SAD-a i Kine, ali i unutar Evropske unije
Koronavirus je nanio još jedan nagli šok globalnoj ekonomiji i zaoštrio tenzije između SAD-a i Kine, baš kada su bili na pragu dogovora. Tramp i njegov državni sekretar, odnosno ministar spoljni poslova Mike Pompeo već su nekoliko puta iznijeli optužbu da je SARS-Cov-2 procurio iz biolaboratorija u Wuhanu, a ne s tzv. mokre tržnice, kao što se uglavnom pretpostavljalo. Američki mediji javljaju kako se u Washingtonu sve više razgovara o mogućoj odmazdi prema Kini zbog njene odgovornosti za širenje pandemije, bez obzira na to odakle je koronavirus potekao.
U isto vrijeme, globalna trgovina uopšteno je usporila, a podjele unutar Evropske unije, odnosno njenog bogatijeg sjevera i zaduženijeg juga, produbile su se. Stoga se nameće logično pitanje – kakve posljedice možemo očekivati nakon ove krize?
"Istoričari vole krajeve poglavlja", smatra spoljnopolitički ekspert i bivši član američkog Odbora za obrambenu politiku Robert Kaplan, koji je ovog mjeseca savjetovao britansku vladu o potencijalnim neizravnim posljedicama pandemije. "Covid-19 će mnogi vidjeti kao još jedan kraj poglavlja", dodaje u razgovoru za Atlantic.
"Putinov agresivni oportunizam vjerovatno će postati još gori"
Ono što posebno zabrinjava ovog Amerikanca, ali i mnoge britanske spoljnopolitičke stručnjake, pitanje je kako će se postaviti Rusija na čelu s Vladimirom Putinom. Michael Clarke, profesor obrambenih studija na King's Collegeu u Londonu i bivši specijalni savjetnik Britanskog nacionalnog odbora za sigurnosnu strategiju, komentira za ovaj časopis da Rusija, ekonomski oslabljena i pogođena istorijskim rušenjem cijena nafte, predstavlja veliku opasnost za sigurnosne interese Zapada.
"Putinov agresivni oportunizam vjerovatno će postati još gori. Priroda Putinovog vodstva je da on ne može mirovati; mora gurati naprijed. To ga čini još nestabilnijim", kaže Clarke.
Što ako, primjerice, Putin odluči skrenuti pažnju domaće javnosti s urušavanja ekonomije i testirati odlučnost NATO-a vojnom intervencijom? S druge strane, bivši portugalski ministar vanjskih poslova Bruno Maçães smatra da kriza Rusiju neće ohrabriti, nego će je osakatiti i učiniti ovisnom o Kini.
U svakom slučaju, "krize ubrzavaju istoriju", zaključuje Clarke.
Ni Pax Americana ni Pax Sinica nego – međunarodna anarhija?
Bivši australski premijer Kevin Rudd, međutim, u svojoj kolumni za američki časopis Foreign Affairs predviđa da će i Kina i SAD vjerojatno izići iz ove krize značajno oslabljene.
Umjesto obnovljenog Pax Americana ili novog Pax Sinica kao temelja za međunarodni poredak, Rudd smatra kako je "neugodna istina" da će moć obaju svjetskih sila biti umanjena, i kući i u inostranstvu, a posljedica će biti sporo ali postojano skretanje prema međunarodnoj anarhiji, u svim domenama od međunarodne sigurnosti preko trgovine do borbe protiv pandemija.
Umjesto međunarodne saradnje, dobićemo daljnje bujanje raznih nacionalizama, a haos povezan uz odgovor na pandemiju samo je najava opšteg haosa koji nas čeka, upozorava Rudd. Po njegovom mišljenju, tri faktora će i u ovoj istorijskoj prekretnici biti odličujuća za budućnost svjetskog poretka: promjene u odnosu ekonomske i vojne snage svjetskih sila, percepcija te promjene u ostatku svijeta i strategije koje svjetske sile primjenjuju u toj nestabilnoj situaciji.
Da ova pandemija i katastrofalan odgovor Trampove administracije predstavlja ozbiljan udarac američkoj reputaciji i moći, slažu se mnogi. No Rudd smatra kako je pandemija oslabila i Kinu na više razina, od otvaranja prostora za neslaganje unutar Komunističke partije Kine, preko goleme ekonomske štete koju je Kina pretrpjela zbog masovne karantene diljem zemlje do sve većeg zamjeranja ostatka svijeta zbog očitog kineskog zataškavanja epidemije na njenom početku.
"Amerika prvo" znači – ne oslanjajte se na Ameriku
Njen ekonomski rast će vjerojatno ove godine biti oko nule, što će biti najgora stopa od katastrofalne Kulturne revolucije Mao Ce-tunga prije pola stoljeća. To će značiti i daljnji rast kineskog javnog duga, koji već iznosi 310% njenog BDP-a. Amerika će ipak proći još gore, s projekcijama pada BDP-a koje se kreću od 6 do čak 14 posto ove godine.
Što se američke reputacije tiče, Rudd ocjenjuje kako je svijet sada vidio što Trumpovo "Amerika prvo" znači u praksi: ne oslanjajte se na Ameriku, jer ona se ne može pobrinuti ni za sebe, kamoli za druge. Skandali poput praktičkog otimanja zaliha zaštitne opreme poslanog drugim zemljama samo jača taj negativni dojam.
Što se Evropske unije tiče, njena nespremnost i nedostatak ujedinjenog odgovora na pandemiju otvorila je ponov pitanje njenog mogućeg raspada. A to je scenarij koji bi Moskvu zasigurno obradovao.
"Ovo je u biti kolaps evropske ideje, tranzicija u drukčiju političku kulturu s izmijenjenim vrijednostima. Sve one lijepe riječi o solidarnosti, uzajamnoj podršci, humanosti i ljudskim pravima, sve su otišle u vjetar", likovao je tako prošli mjesec voditelj TV kanala Rusija-1 nakon vijesti o izostanku pravovremene evropske pomoći teško pogođenoj Italiji.
Slijedi li obračun s Kinom?
"Istina je da niko nije bio spreman na ovo. Takođe je istina da previše nas nije bilo tu…kad nas je Italija trebala", priznala je i sama predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, uputivši "iskrenu ispriku" u ime cijele Unije.
"Klima koja, izgleda, vlada među premijerima i predsjednicima i nedostatak evropske solidarnosti predstavljaju smrtnu opasnost za Evropsku uniju", upozorio je i Jacques Delors, 94-godišnji francuski političar, bivši predsjednik Evropske komisije i jedan od de facto utemeljitelja Evropske unije.
A da "neka vrsta obračuna s Kinom" slijedi, vjeruje i Karin von Hippel, direktorica Royal United Services Institutea, utjecajnog britanskog think-tanka za pitanja obrane i međunarodnih odnosa.
"Neke zemlje će se nakon ovoga pokušati prilijepiti uz Kinu… ali većina ostalih će se pokušati udaljiti od nje", dodala je. Jačanje protekcionizma i nacionalne industrije te slabljenje globaliziranog lanca opskrbe takođe se mogu očekivati. Pitanje je kako će se tu postaviti evropske zemlje poput Njemačke, Francuske ili Velike Britanije.
No, u svakom slučaju, jasno je da će morati razraditi svoju stratešku viziju za nestabilno novo poglavlje u međunarodnim odnosima. Ta će strategija, međutim, biti ograničena potrebom za novim proračunskim rezovima uslijed nove krize.
Index.hr
