Ekspert Jonathan Quick za “The Guardian”: Sve izvjesniji najgori scenario – da se epidemija proširi globalno

Naučni ekspert Jonathan Quick sa Univerziteta Djuk u Severnoj Karolini objavio je 2018. knjigu "Kraj epidemija: dolazeća pretnja čovječanstvu i kako je sprečiti" i opisao kako se svijet može zaštititi od pogubnih epidemija kakva je bila epidemija gripa 1918. koja je ubila milione ljudi i unazadila čovječanstvo za više decenija. Bio je predsjedavajući Globalnog savjeta za zdravstvenu zaštitu i dugogodišnji je saradnik Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).

– Izgleda da epidemija virusa covid-19 postaje pandemija. Prema definiciji SZO, to je „globalno širenje nove bolesti“, ali SZO u ovom slučaju još nije proglasila pandemiju. Šta je najbolji, a šta najgori mogući scenario u sadašnjoj situaciji?

Najbolji scenario je da žarište u Kini bude stavljeno pod kontrolu, da manje epidemije koje su izbile u drugim zemljama budu ugašene, da širenje u nove zemlje ostane minimalno ili sasvim izostane i da se epidemija tako ugasi. Najgori scenario je da se epidemija proširi globalno i da tako nastane nova endemska bolest koja će trajno kružiti kroz ljudsku populaciju.

Šta je po vašem mišljenju vjerovatnije danas?

Gori scenario postaje sve vjerovatniji. Na šest kontinenata su zabilježeni slučajevi naizgled „nevidljivog“ – to jest, delimično asimptomatskog – prenosa sa ljudi na ljude, kako unutar tako i izvan Kine, a prošle sedmice su prijavljeni prvi slučajevi u novim zemljama, tako da ih sada ima ukupno 47.

Epidemija se ubrzava u Iranu, Italiji i Južnoj Koreji. Ako širenje virusa pređe u pandemiju, pitanje je koliko će biti teška i koliko će trajati? Smrtnost je nešto veća od 2 odsto, što je znatno niže od sarsa, ali je 20 puta više od običnog sezonskog gripa. Još je mnogo nepoznanica – na primjer, moguće je da smo potcijenili period u kome zaraženi mogu prenositi virus, kao i različite puteve prenosa.

Ako se najgori scenario ostvari, postoji li nešto što možemo preduzeti da ublažimo efekte pandemije?

Naravno. Treba mobilisati više zdravstvenih radnika i angažovati javnost, uvesti razumne mjere kontrole putovanja, osigurati da zdravstveni radnici sa prve linije dobiju dovoljno dijagnostičkih testova i da budu veoma oprezni – da se ne događa da bez testiranja otpuštaju ljude koji su mogli biti izloženi virusu. Sudeći po dosadašnjim iskustvima, rekao bih da šefovi zdravstvenih službi u mnogim zemljama još nisu svesni ili nisu sasvim uvjereni u opasnost ovog virusa.

Rekli ste da su vrijeme i povjerenje ključni za dobro upravljanje epidemijama. Šta to znači?

Presudno je vrijeme koje protekne od trenutka kada zdravstveni radnici sa prve linije primijete da se događa nešto neobično, da imaju posla sa novom bolešću, do trenutka kada ta informacija stigne do ljudi koji odlučuju na centralnom nivou. Na primjer, u simulaciji pandemije gripa koju smo izveli 2018. uz pomoć Fondacije Gejts, procenjeno je da bi broj slučajeva rastao sa 28.000 posle prvog mjeseca na 10 miliona posle tri mjeseca i 33 miliona posle šest mjeseci. Virus korišćen u simulaciji bio je zarazniji i smrtonosniji od virusa covid-19, ali u oba slučaja su u pitanju respiratorni virusi. Taj primjer jasno ilustruje eksponencijalno širenje epidemija. Veoma je važno da se epidemija prepozna u prvim sedmicama. Što se tiče povjerenja, ljudima morate davati dobro odmjerene i istinite informacije i nikako ne pokušavati da ih dovedete u zabludu. Inače će stanovništvo odbiti da sarađuje. Nadajmo se da se to neće dogoditi u Kini.

Potrebna je bar jedna godina da se proizvede odobrena vakcina za covid-19. Šta mislite, kada se vakcina pojavi, hoćemo li imati problema sa otporom prema vakcinisanju, kao što je bio slučaj sa vakcinama za neke dječje bolesti koje se ponovo šire?

Poznato je da otpor prema vakcinaciji opada kada broj umrlih počne da raste. Koliki će biti procenat vakcinacije poslije krize, to će vjerovatno zavisiti od toga koliko dobro smo je zapamtili. A uvijek postoji i rizik od izbijanja nove. Već sam pisao o hipotetičnoj situaciji javljanja novog i opasnog patogena za koji je uspješno proizvedena vakcina, ali pandemija nastavlja da se širi zato što milenijalci odbijaju da se vakcinišu. U Americi 20 odsto milenijalaca vjeruje da vakcinacija izaziva autizam. Problem je u lošoj informisanosti. Studenti me često podsjećaju: vijesti se plaćaju, dezinformacije su besplatne.

Da li je moguće da su u Kini već razvili vakcinu za covid-19?

Koliko je meni poznato, američka farmaceutska kompanija Moderna je jedina koja ima spremnu vakcinu za testiranje na ljudima. Testovi počinju u aprilu. Kineske kompanije su relativno nove na globalnom tržištu vakcina, ali znam da bar jedna, Clover Biopharmaceuticals, radi na razvoju vakcine.

Izgleda da se virus covid-19 pojavio na kineskim pijacama na kojima se trguje živim životinjama. Da li bi takve pijace trebalo zabraniti?

Ne. Kineska vlada je to pokušala posle epidemije sarsa. Pijace su se samo povukle u podzemlje. Potrebna je bolja regulacija i aktivan nadzor. Aktivno praćenje i uništavanje populacija živine u Aziji pomoglo je da se zaustavi epidemija ptičijeg gripa.

Da li je ovakva epidemija bila neizbježna?

Da, sa biološkog stanovišta javljanje novih patogena je neizbježno. Ovog puta to se dogodilo na najgorem mogućem mjestu u najgorem trenutku. Vuhan je veliki grad i važna raskrsnica. Prvi slučajevi su zabijeleženi pred lunarnu novu godinu kada veliki broj ljudi putuje da posjeti porodicu.

U pogledu mjera za zaustavljanje epidemije, da li je to što je epidemija izbila baš u Kini dobra ili loša okolnost?

Prije pet mjeseci uveli smo novi indeks koji ocjenjuje pripremljenost zemalja za epidemije – Global Health Security (GHS) indeks – na osnovu šest kriterijuma: prevencija, otkrivanje, reakcija, zdravstveni sistem, rizičnost okruženja i poštovanje međunarodnih standarda. Nijedna zemlja nema najviše ocjene u svim elementima. Kina je bila prilično dobra u otkrivanju i reagovanju na epidemiju, mada joj je zdravstveni sistem sada preopterećen, ali ima problema u prevenciji – naročito kada je u pitanju bezbednost hrane.

Koliko su Sjedinjene Države dobro pripremljene?

Prema GHS indeksu Sjedinjene Države se dobro kotiraju, ali nismo pripremljeni za veliku pandemiju, ukoliko do toga dođe. Neispravni testovi za korona virus izazvali su dosta problema u javnim zdravstvenim laboratorijama i otežali praćenje širenja epidemije. Zalihe maski, odijela i ostalih zaštitnih proizvoda su male iako je sezona gripa bila umjerena. Od osnivanja posebnog fonda za urgentne medicinske situacije posle napada 11. septembra budžet za taj fond i sve funkcije javnog zdravstva koje on podržava stalno se smanjuje. To je mentalitet koji je izložio svijet riziku od epidemije ebole 2014. u zapadnoj Africi. To je kao da ukidate vatrogasnu službu i otkazujete osiguranje zato što odavno nije bilo požara. Moramo da shvatimo da virusi neprestano mutiraju i prelaze na ljude.

Da li je svijet zanemarivao rizik od pandemije?

U načelu, ne. Poslije svake od skorašnjih epidemija – sars, svinjski grip, ebola – preduzimali smo nove mjere. Uvođenje GHS indeksa je veliki korak naprijed, jer sada znamo koje zemlje su slabije pripremljene. Ali morali bismo da radimo brže.

Šta tačno treba ubrzati?

Ni svaka treća zemlja na svijetu nije još dovoljno dobro pripremljena za nove epidemije, zbog čega je veliki dio svjetskog stanovništva izložen riziku. Taj rizik zapravo trpimo svi, jer smo jaki samo onoliko koliko je jaka najslabija karika u lancu. Moramo više uložiti u pripreme za epidemije i zainteresovati lidere – sve naše lidere, u javnom i privatnom sektoru – od vrha do dna.

Koliko nam je za upravljanje pandemijama potrebna mogućnost djelovanja na globalnom nivou i da li je SZO sposobna da obavi taj zadatak?

Da, to je veoma važno. Ništa od mjera koje sam pomenuo ne bi bilo moguće bez angažovanja Svetske zdravstvene organizacije. Ali SZO može da bude efikasna samo onoliko koliko joj zemlje članice omogućuju – a sve zemlje su smanjile davanja poslije finansijske krize 2008.

Vaša knjiga je optimistički naslovljena Kraj epidemija. Da li ćemo se jednog dana zaista zauvijek oprostiti od njih?

U svijetu će se uvijek javljati nove bolesti, ali dosta toga možemo preduzeti da se zaštitimo od katastrofa kakva je bila epidemija gripa 1918.

Laura Spinney, The Guardian, 01.03.2020.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net