Dušan Stegić (79) iz Banjaluke, profesor u penziji, svake godine za Vaskrs na tradicionalan način, uz pomoć voska, šara vaskršnja jaja.
– To nije posao za nekakve muškarčine, više bi trebao biti ženski posao. To je radila moja majka, ona je prije Drugog svjetskog rata završila domaćinsku školu i tamo je naučila sve, od šivanja, krojenja, veza, kuhanja i između ostalog i šaranje jaja. Ona je šarala jaja na radost sve djece u komšiluku. Za Uskrs u to vrijeme, poslijeratno, sirotinjsko, to šareno jaje je bilo za djecu velika radost. Danas ova naša djeca ne znaju se radovati tako malim sitnim stvarima – kazao je Stegić.
Novinarima Anadolije ispričao je kako je njegova majka ovaj običaj čuvala do smrti – prije dvadesetak godina, kada je prestao ovaj običaj, jer to niko u porodici nije naslijedio.
– Ja sam onako po sjećanju, kako je ona radila, počeo da se tradicija ne prekine. Bilo mi je žao i dan-danas, ovo šareno jaje predstavlja veliku radost, daleko je ljepše kada ga nekom poklonite nego bombonjeru ili nešto slično – govori Dušan.
Ostatak porodice je, priča Dušan, jedva dočekao da neko nastavi tradiciju i hrabrili su ga da mu odlično ide i da nastavi. Ubrzo su počeli i "naručivati" kome treba koliko šarenih jaja.
– Svake godine stotinjak komada moram našarati, da se to razdijeli, da uđe u mnoge domove i veoma mi je drago da se tome raduje. Svako onaj ko dobije šareno vaskršnje jaje se raduje. To mi je jedina i nagrada za trud i sate provedene u radu – rekao je on.
Dušan prvo pažljivo bira koja jaja će ukrašavati pa prilikom izbora najradije bira ona koja su gotovo bijela, jer u toj varijanti šare dolaze do izražaja. Nakon izbora, jaja skuva, a kada se ohlade, uzima pčelinji vosak i pero, pali svijeću na kojoj zagrijava pero i umače ga u vosak koji se od temperature metalnog vrha pera topi.
Zbog čađi vosak na jajetu ostavlja crn trag, a u ovoj fazi najviše dolaze do izražaja crtačke sposobnosti, kreativnost i preciznost osobe koja šara jaja.
Vosak se na jajetu odmah hladi, nakon čega Dušan priprema boje za jaja. U njih, ohlađene, polaže iscrtana jaja i na tihoj vatri zagrijava boju do tačke ključanja. Iscrtana jaja moraju se položiti u hladniju vodu, jer bi voda koja ključa otopila vosak i pokvarila crtež na jajetu. Po završetku, šare ostaju u boji jajeta, a ostatak ljuske bude obojen. Ponekad Dušan prije iscrtavanja jaja oboji u svjetlije boje kao što je žuta pa tada šare na jajima ostaju u žutoj boji. Kada se nakon bojenja ohlade brišu se krpom ili vatom namočenom u ulje kako bi dobila sjaj. Za jedno veče može išarati oko 20 jaja, a mogu da se čuvaju godinama.
– Ovo je iskonski stari običaj, mislim da je on jedini ispravan da se dobije pravo vaskršnje jaje koje je za upotrebu – rekao je Stegić.
Naglasio je da se ovakva jaja uglavnom ne jedu, nego služe za ljepotu i ukras vaskršnjoj trpezi.
Dušan Stegić u Banjaluci se proslavio zbog ljepote šara na vaskršnjim jajima, a nekoliko godina ovoj tehnici učio je članice Udruženja žena "Duga".
– Nisam se trudio da se proslavim. Jesam se javio na nekoliko takmičenja i onda sam tu nadmoćno pobjedio – kazao je Stegić.
Na jednom od takmičenja u ljepoti šare na vaskršnjim jajima, njegovih ruku djela zauzela su čak prvih pet mjesta.
Žao mu je što se više domaćice ne njeguje ovu tradiciju, ali i što je zanemareno čestitanje ovakvih praznika, sa slanjem čestitki. Za Vaskrs kaže da su u pitanju divni dani, jer se uvijek radi o proljeću i sve je rascvjetano, bude lijepo vrijeme, obilaze se prijatelji i rodbina.
– Za iduću godinu Muzej Repubike Srpske izrazio je želju da se ovaj način šaranja jaja sačuva, jer to je tipično za našu regiju, banjalučku – kazao je on.
Dodao da se nada da će uspjeti ostvariti saradnju s ovom institucijom.
– Računam da će malo više prodrijeti u naš narod, da ga malo probudimo, da te lijepe stvari sačuvamo za buduće generacije. Na taj način očuvaćemo i identitet i znaće se i ko smo i šta smo – dodao je Stegić.
Anadolija
