Nevenka Bijelić iz Čorli, kod Prnjavor, prije sedam godina uspostavila je neobično prijateljstvo sa srnama. Prva je bila rođendanski poklon, a danas ih u ovom domaćinstvu ima četiri uz jednog srndaća.
Nevenkina naobična priča o velikoj povezanosti i ljubavi sa plahovitim životinjama počinje 2012. godine kada je od kćerke dobila nesvakidašnji rođendanski poklon.
– Te godine mi je kćerka iz šume donijela lane zamotano u vreći i rekla da je to poklon za rođendan. Nisam znala odmah šta je skriveno, a kada sam vidjela lane bila sam presrećna. Кako je bilo maleno unijela sam ga u kuću gdje je spavalo u jednom ćošku sobe. Imalo je posebno spremljeno mjesto da može ležati, – priča Nevenka.
Кako je vrijeme prolazilo lane je postalo srna koja je slobodno ulazila i izlazila iz kuće, ali se nakon dvije godine razbolila.
– Iako smo angažovali veterinara srna je uginula. To je za mene bilo jako potresno, plakala sam, – kaže Nevenka.
Drugu srnu je u porodica Bijelić udomila zahvaljujući Nevenkinom bratiću koji ju je tokom radova pronašao u polju zobi.
– Nju sam postepeno pripitomljavala. Prvih šest mjeseci nije htjela u dvorište, tada ih je bilo i po sedam zajedno u šumi. Stalno sam je hranila, a ona se kako je vrijeme odmicalo sve više približavala kući i tako se navikla da bude kod nas. Dobila je i ime Milana, jer nam je svima veoma mila, – priča Nevenka.
Srna u određeno vrijeme godine, najčešće u julu i avgustu, zbog parenja napušta svoje mirno utočište u dvorištu porodice Bijelić i odlazi u šumu. Iako je selo oivčeno velikim šumskim prostranstvom Careve gore uvijek se iznova vraća.
– Кada je prvi put otišla bojala sam se da se neće vratiti, ali sam je nakon nekoliko dana vidjela u potoku u blizini kuće. Tada sam znala da se sigurno neće udaljavati od nas. Ovdje imaju potpuno prirodno okruženje zbog čega vjerovatno ne odlaz, – kaže Nevenka.
Srna Milana se do sada nekoliko puta kotila i na svijet donosila zdrav podmladak, a idućeg mjeseca očekuje se nova prinova.
– Okotila je prvo dva, pa potom tri laneta. Nakon toga se razbolila i dvije godine se nije kotila. Prošle godine je na svijet donijela dvoje lanadi, sada je ponovo skotna, a oko Spasovdana očekujemo novi podmladak, – pojašnjava Nevenka.
Ova neobična ljubav uspostavljena između čovjeka i divlje životinje ogleda se i kod hranjenja, jer iako imaju sve prirodne uslove da se same hrane, srne više vole da dobiju obrok iz ruke svoje dobrotvorke.
– Nisu zahtjevne, pomalo jedu, dajem im žita, prekrupe, kada imam jabuka, trave , lista. Tokom zime donosim im sijena, žita. I divljim sam tokom zime nosila u šumu kukuruza. Sada ima trave i lista pa se mogu i same hraniti , ali im je draže kada im ja donesem. Volim ih , a i one mene, – pojašnjava Nevenka.
O srnama i srndaću starom četiri godine brinu se i ostali članovi domaćinstva, sinovi Marko i Siniša, kao i unučad. Ipak, Nevenka je nezamjenljiva. A i one za nju.
– To mi je lijek. Кad pogledam kroz prozor i vidim ih u dvorištu puno mi je srce, – naglašava Nevenka, pišu Agencije.
