Prepoznatljiva lica: Travnik ima Liku i Džimiku, Banjaluka Aleta, Goražde Ziska, Bihać Čarlija Čaplina

Bosna i Hercegovina je oduvijek bila poznata kao zemlja veselih i humorom obdarenih ljudi koje će mnogi gradovi zauvijek pamtiti. Tako je jedna od banjalučkih legendi Alija Mahmutović, čika Ale, rođen kao četvrto dijete oca Mustafe i majke Adevije krajem 1941. godine u prigradskom naselju Vrbanja.

Šeret, vic-majstor i zabavljač

Generacije su odrasle uz slatkiše i voće koje je s osmijehom nesebično dijelio. Stariji Banjalučani ga pamte i kao saobraćajca amatera, a čika Ale kaže da je to njegov hobi koji traje od 9. maja 1960. godine, kada se kod džamije Ferhadije dogodio sudar.

Kada su 1944. godine avioni bombardirali jedan most na rijeci Vrbanji, koji je bio u neposrednoj blizini Aline kuće, kao dvogodišnjak je pogođen sa 12 gelera u glavu i nakon operacije bilo je preporučeno da se smjesti u ustanovu za osobe s posebnim potrebama. Njegova majka Adevija to nije prihvatila i odgajala je Alu u duhu ljubavi.

Otac Mustafa umro mu je kada je imao šest godina. Uprkos povredama koje je zadobio, uspio je završiti četiri razreda osnovne škole, a nastavio je da se obrazuje sam svojim vlastitim trudom. Danas je izuzetan poznavalac geografije, banjalučkih porodica, a zahvaljujući odličnoj memoriji, pamti avionske katastrofe, autooznake, brojeve sličica životinjskog carstva, zbog čega ga često zovu i "kišni čovjek".

Majka mu je umrla 1990. godine, a o njemu se dalje nastavila brinuti sestra Hanumica, koja je umrla 2012. godine. Danas čika Ale živi u stanu koji je njegova majka dobila kao nosilac spomenice 1941. godine.

Goraždani se hvale muzičarem i šoumenom Azizom Gluščevićem Ziskom, upečatljivim po svojoj pojavi, anegdotama, nastupima. Zisko je vjerni navijač bh. reprezentacija u skoro svim sportovima, a bez njega ne može proći nijedna javna fešta ne samo u Goraždu nego i u Sarajevu.

Kada je u pitanju Travnik, gotovo da nema kulturne manifestacije koju ne posjeti Ešref Kozarić, popularni Šoha. Dugogodišnji sekretar Muzičkog društva Travnik, član popularne Limene glazbe, osim što je godinama učestvovao u organizaciji kulturnih i muzičkih događaja, ali i fešti kao što je „Kajganijada“, nezaobilazan je i na drugim javnim događajima u vezirskom gradu.

Majstor komedije i prerušavanja

Još jedan Travničanin, Slobodan Ličanin Lika poznat je u svijetu lovstva i izuzetan poznavalac flore i faune. Zabilježio je i brojne portrete Travničana, a ovaj grad ponosan je i na svoju Nisvetu Pašić Džimiku, nekadašnju sportistkinju i humanitarku, o kojoj je nedavno snimljen i dokumentarni film. 

Mostar je nekada nosio epitet grada veselih ljudi. Ponajviše zahvaljujući legendarnim slikarima Mustafi Ici Voljevici i Mehi Sefiću. Kasnije čuvenom Josipu Joli Musi. Zabave bez njih su bile nezamislive, a danas ih je sve manje.

Mostarski novinar i hroničar Šemsudin Zlatko Serdarević koji za rahmetli Icu kaže kako je, uz to što je bio veliki šeret, vic-majstor i zabavljača kafanskih i hotelskih društava, znao da izmišlja situacioni humor.

– On nije prepričavao, već je izmišljao nešto prema trenutnoj situaciji. To je onaj da kažem zabavljački humor specifičan u Mostaru i Mostarcima, da uvijek i u svakom trenutku zasmije društvo. Imao je svog sabrata Mehu Sefića, koji je takođe bio poznat po zabavljačkom stilu. Bili su praktično nerazdvojni i u privatnom životu, ali i kao slikari. To je tandem koji je Mostar izdignuo na nivo koji nijedan grad u BiH nije imao – kaže nam Serdarević.

Jedna od bihaćkih živih legendi je Raif Ferhatović, sugrađanima poznat kao majstor komedije i prerušavanja. Postao je prepoznatljiv po ulozi Čarlija Čaplina (Charlie Chaplin), prvom liku koji je utjelovio, a ujedno mu je i najdraži. Ferhatović je svaki put u sklopu „Bihaćkog ljeta“ drugi lik i tako već više od deset godina.

– U poslijeratnim godinama uradio sam više od 40 transformacija. Uvijek kažem da neko u pozorištu za 50 godina staža ne uradi koliko sam ja uradio proteklih dvadesetak godina – kazao je Ferhatović.

Ko je, ustvari, bihaćki Čarli Čaplin pokušao je dočarati Hasan Arnautović, bivši snimatelj BHT-a i proslavljeni autor mnogih reportaža i dokumentarnih filmova koji je o Ferhatoviću snimio 25-minutni dokumentarac.

Tuzlanska raja Sulejman Mulić Šulc

Sulejman Mulić Šulc odškolovao je na desetine generacija učenika u Tuzli, ali je bio i ostao prava gradska raja, veseljak od glave do pete. Jedan je od najboljih pedagoga svog vremena, a u prilog toj tvrdnji stiglo je i priznanje za životno djelo na Dan učitelja.

– Otkako sam u penziji, uživam u putovanjima i feštama. Veoma često sam u Makedoniji, čak sam naučio i njihove narodne igre. Smatram kako ples i pjesma razbijaju sve vrste barijera, a ja ću zajedno s porodicom upravo na takav način zaploviti u 2019. godinu na Trgu slobode u Tuzli – kaže legendarni Sulejman Mulić Šulc, koji je u svojoj profesionalnoj karijeri u dva navrata bio i direktor škole.

Iako su se vremena promijenila, iako su ga godine sustigle, Šulc ne odustaje…

– Kad god mogu, ja se proveselim. Jednostavno, to je moj stil življenja – zaključuje legendarni Šulc.

Živa legenda Trebinja

Ljubiša Anđelić, nekadašnji vaterpolista, novinar i publicista, živa je legenda Trebinja. Do sada je napisao 11 knjiga u kojima je opisao sve važnije događaje iz prošlosti grada podno Leotara kojima je i sam svjedočio. To su priče o vaterpolu na Trebišnjici, Trebinjcima u provodu u Dubrovniku, ljubavima na Trebišnjici, događajima iz kafana…

Ljuba, kako ga Trebinjci odmilja zovu, i danas je čest gost trebinjskih kafana, a kaže da voli i prošetati ulicama grada, koje su uoči praznika nekako uvijek posebne sa svečanim dekorom.

Nakon smrti Čika Miše i penzionisanja Zulejhe, Sarajevo bez upečatljivih ličnosti

Nažalost, glavni bh. grad više se ne može pohvaliti da ima tako upečatljivih ličnosti. Nekada je bilo nemoguće u centru Sarajeva ne vidjeti Huseina Hasanija, među Sarajlijama poznatijeg Čika Miše. Ovaj posljednji čistač cipela u bh. prijestonici umro je prije četiri godine, a kao sjećanje na njega građani su u Titovoj ulici postavili spomen-ploču s njegovim imenom, piše Insajder.

Sarajevom je, takođe, bilo nemoguće proći, a da se ne primijeti i ne čuje Zulejha Hrlović koja je godinama prodavala novine ispred Tržnice. Svi je pamte po povicima: "Narode, nemojte bez novina kući ići“, a danas je u penziji, tako da se više ne čuje samo njoj svojstveno glasno citiranje naslova u dnevnoj i sedmičnoj štampi.