Asif i Emina Selimović iz Srebrenika juče su proslavili 56 godina braka, dajući tako mnogima lekciju kako zajedništvo i ljubav mogu opstati kroz godine koje sa sobom nerijetko donose, osim lijepih, i loše momente te borbe u kojima se odnose pobjede jer se vode u paru.
Upoznali su se 1963. godine u Srebreniku, kada je Emina imala 19 godina, a Asif 21. Emina je rođena u Banovićima, Asifa je upoznala kada je posjećivala rodicu u Srebreniku. Bila su dovoljna samo dva susreta i tri mjeseca poznanstva da Asif odluči otići u Banoviće da traži Emininu ruku od njenih roditelja. Već je tada znao da s njom želi provesti cijeli život.
Sudbonosno da izgovorili su 31. jula 1963. godine, kada su se zavjetovali da će jedno drugom biti najbolji prijatelji, vjerni supružnici i pratioci kroz život. Imaju dvije kćerke, četvero unučadi i dvije praunuke. Na njihova lica su se od te davne 1963. urezale bore, a u misli brojna sjećanja o zajedničkim avanturama koje je ljubav sa sobom spustila na prag njihovog doma.
– Kad god pomislim na ono „da traje do kraja života“ sjetim se njih dvoje. Zajedno su radili, kuvali, čistili, putovali… sve zajedno. Jedno vrijeme su u dnevnom boravku imali dva televizora, jedan do drugog. Djed bi gledao utakmicu, a baka neku seriju. I gledali su zajedno, uvijek zajedno – priča nam unuka Emina Suljagić.
Dodaje kako uvijek treba paziti da se neko od članova porodice ne zamjeri jednom od njih dvoje, jer se automatski zamjerio oboma. Čak i ako su posvađani, njih dvoje i dalje čine skladni mali tim.
– I tablete piju zajedno. Djed zaboravi popiti lijekove, pa ga baka ganja po kući s njima. Često dok ga uganja da on popije lijekove, ona uzme njegove misleći da su njeni. Sreća je samo što se to ne događa toliko često. I sreća je što su zdravi, što je ljubav u vazduhu i što su još uvijek zajedno – s osmijehom završava priču sretna unuka.
(Klix)
