Mada zvuči nevjerovatno, pojedini sugrađani spremni su pozvati Hitnu pomoć i pri tome slagati.
Kako kaže direktorica Doma zdravlja Banjaluka dr Nevena Todorović, dešava se da neko od građana nazove Hitnu pomoć i kaže da se negdje nešto desilo, poput nesreće, ili nečijeg pada u nesvijest, a kada ekipa dođe, shvati da je poziv bio lažan.
Zamislite, u tom momentu, možda je nekome pomoć zaista bila potrebna, a vozilo i medicinski tim je otišao na udaljeni teren, po lažnom pozivu.
Radnike Hitne pomoći ne muči samo ova problematika, pa tako medicinare, koji rade 24 časa dnevno, u više timova i sa tri sanitetska vozila, muče i situacije, kada pacijenti, koji žele da dobiju uslugu na jednom mjestu i bez plaćanja participacije, dolaze u Hitnu pomoć, mada njihove tegobe nisu za hitnu medicinsku pomoć.
“Takvih pacijenta je čak 60 odsto. Samo 40 odsro pacijenata dolazi sa stvarno hitnim stanjem. Pri tome, ugrožavaju nekoga kome je pomoć usitinu hitno potrebna. Problem su i pozivi građana da dođemo na teren, zbog neopravdanih razloga. Kad kažemo da za to ne možemo poslati vozilo, imamo buru nezadovoljstva, prijetnji. Građani u posljednje vrijeme znaju i da prevare dispečera, opisujući i uveličavajući medicinske tegobe. Dispečer pošalje vozilo, a kada ekipa dođe na lice mjesta vidi da to nije hitno medicinsko stanje, kako je opisano u pozivu.”
Veliki problem je i kad vozilo ode u rubne dijelove Banjaluke, recimo 40 kilometara daleko, jer je teritorija, koju pokriva Hitna pomoć, veoma velika, piše Banjaluka.com.
“Dok ekipa sa sanitetom ode i vrati se ponekad treba sat i po vremena. Zamislite kad tako vozilo i medicinski tim odu i ispostavi se da je poziv bio lažan, ili da se ne radi o hitnom slučaju.”
Tu su i problemi na terenu, kaže Todorović:
“Zamislite samo kafanske tuče, probleme sa alkoholisanim licima, narkomanima. Prilikom svakog izlaska na teren, radnike Hitne pomoći vreba opasnost. Treba tim zahtjevima odgovoriti. Teško je sve to vidjeti na terenu i vratiti se kao da nije bilo ništa”.
