Pripreme za najradosniji hrišćanski praznik – Božić sve hrišćanske vjernike ispune blagoslovljenim raspoloženjem, a posebna svjetlost obasjava ovih dana dom desetočlane porodice Savković, Slavice i Dejana i njihovo osmoro djece.
Rođenje Hristovo je, kažu, za njih praznik nad praznicima, a proslavljaju ga kako pravoslavni običaji i tradicija nalažu. Pripremajući se za praznik, svi ukućani poste božićni post i redovno se pričešćuju. Svoj život, ističu, ne bi mogli da zamisle drugačije.
– Život mi nije imao nekog smisla prije nego što sam se okrenuo vjeri i crkvi, a to se desilo kada mi je otac umro. Bez samog Boga čovjek ne bi mogao da iznese ovoliku porodicu. Preporučio bih svima da odu u crkvu i pokušaju pronaći smisao, te da se okrenu Bogu – priča glava kuće Dejan.
Slavica dodaje da čitava porodica svake nedjelje ide na liturgiju u manastir u Bišnji, gdje se pričešćuju.
– To je već postalo nezaobilazan dio naših života i ne bismo mogli zamisliti da je nešto drugačije – priča ona ponosno dodajući da su djeca posebno radosna zbog poštivanja običaja.
– Na Badnji dan muž i djeca odlaze na večernje bogosluženje, a ja ostajem kući i spremam posnu trpezu. Pravim uglavnom podvarak sa dimljenim šaranom, pasulj, nekoliko vrsta salate, razno povrće. Kao i za Božić, trudim se da napravim ono što djeca vole da jedu. Na večeru nam dolaze monasi iz manastira u Bišnji, iguman manastira otac Simeon i njegov sabrat Avakum, a poslije večere unosimo slamu i organizujemo pijukanje. Bacamo djeci slatkiše i novčiće u slamu. Djeca se baš raduju tom lijepom običaju – kaže Slavica.
Dodaje da već nekoliko godina ostaje budna cijelu noć, dočekujući Božić i već oko ponoći počinje priprema trpeze za božićno jutro.
– To mi je jedna od najlakših neprospavanih noći. Odmah poslije ponoći kuvam česnicu, a onda spremam hranu za doručak. Kao i za sve svečane prilike, pripremam mnogo hrane koju djeca vole. To jutro idemo i svi na uranak, odnosno jutarnje bogosluženje u manastir u Bišnji, tada se pričestimo, dolazimo kući, čestitamo jedni drugima praznik, lomimo česnicu i svečano obavimo doručak – ispričala je Slavica.
Posebna vrsta sloge i blagostanja kojom odiše dom ove porodice, rijetko gdje se još mogu sresti, a blagostanje kojim su počašćeni, ne može se porediti ni sa čim.
Derventski list
